HADŽI FIKRETA ALIKADIĆ
(1942. – 2022.G.)
čestita, ponosna i strpljiva majka sina šehida Almedina Nefića se vratila svome Gospodaru.
Danas smo joj poslije ikindije-namaza, kod Repovačke džamije u Konjicu klanjali dženazu i ukopali je na Mezarju Musala, Konjic.
Prisutne sam prije klanjanja dženaze podsjetio da je h. Fikreta na pitanje moje supruge “Kako je ne viđa uplakanu za sinom šehidom”, odgovorila: “Puno sam plakaka za mojim Dinom, a onda ga sanjam u čistoj, bijeloj odjeći veselog i nasmijanog i kaže mi: “Majko, molim te ne plači! Vidiš kako mi je fino!” I nakon toga više ne plačem.”
Često je obilazila kabur svoga sina Dine, učila mu dove, Fatihe i Hatme i kako reče njena kćerka Sanja: “Majka se nije plašila smrti. Naprotiv, priželjkivala je, jer je bila svjesna da smrt znači susret njene Duše sa Dušom njenog/našeg Dine.”
Dininu je sliku majka držala u vitrini svoga boravka i sa njim je godinama tiho, da komšiluk ne čuje razgovarala…
Ispraćajući r.h. Fikretu i druge naše majke, siguran sam da sa površine Zemlje u čistu bosansku Zemlju spuštamo veliko dobro, a naše su dobre majke bile i ostale institucije za sebe i to je generacija Bošnjakinja, koje nisu živile za sebe, već za druge.
I može Allah dati, ali teško da će od njih ikada više stasati časnija, čestitija i ponosnija generacija Bošnjakinja!
Neka je hairli susret, vas dvije čestite duše, u Berzahu, Allah vas na Kijametu sačuvao u Svome Hladu i počastio vas Firdevsom!

1. NEFIĆ (R. DŽEVAD I R.H. FIKRETA) ALMEDIN – NEFA
   (26.04.1964. – 19.09.1994.)
   Rođen je 26.04.1964. godine u Maglaju. Život je proveo u Konjicu. Na prvi znak oružane agresije uputio se u Sarajevo po pozivu Vikića da se priključi specijalnim odredima MUP-a Republike Bosne i Hercegovine. Nije mogao proći u tom trenutku do Sarajeva, te se vratio u Konjic gdje se odmah uključio u prvu interventnu jedinicu. Od tog momenta njegov ratni put ide kroz Vojnu policiju Konjičke brigade, pa DIČ „Velija i Mujo“ i na kraju se našao u redovima 4.mlbr. Sve ljudske vrline koje je tradicija našeg naroda isticala Almedin – Nefa je nosio u sebi. Skroman, obrazovan, disciplinovan, hrabar, odmjeren, suosjećajan nadasve sposoban borac.
   U napadu na četničke bunkere 12.09.1994.godine u Gluhom dolu, u rejonu Ljubine, Konjic, zajedno sa saborcima hrabrošću koja krasi samo najodvažnije i najsposobnije uskače u neprijateljske tranšeje krčeći put Brigadi za jednu od najvećih ratnih pobjeda. Teško je ranjen gelerima bombe i prebačen je u Ratnu bolnicu Konjica, a odatle u Tuzlu gdje od težina zadobijenih rana 19.09.1994. godine preselio na Ahiret.
   Posthumno je odlikovan najvećim ratnim prizanjem Zlatni ljiljan.