Ime mi je Sanel, svi me zovu Čupo

Ime mi je Rasim, svi me zovu Gera

Ime mi je Mirsad, svi me zovu Hodža

Ime mi je Izudin, svi me zovu Suljo

Ime mi je Muzafer, za jarane Muza

Ime mi je Bosna

Ime mi je Hercegovina

U meni žive gordi Bošnjaci

i Srbi i Hrvati i Romi i Jevreji

i mnogi drugi

Rodila sam hiljade Čupa, Gera, Sulja i Mirsa

Primila u se hiljade suza majčinih

Kad su isti život svoj za slobodu moju davali

Pod busenjem ih svojim grlim

Nijemom svojim dozivam

Potomstvom svojim pamtim

žuborom rijeka svojih spominjem

Bio sam Sanel, bio sam Čupo – sad me zovu šehid

Bio sam Rasim, bio sam Gera – sad me zovu šehid

Bio sam Mirso, bio sam Hodža – sad me zovu šehid

Bio sam Izudin, bio sam Suljo – sad me zovu šehid

Bio sam Muzafer, bio sam Muza – sad me zovu šehid

Bili smo s vama – sada više nismo

Bili smo sinovi Bosne i Hercegovine

Sada smo SVJEDOCI da je zemlja

Više od života

u srcu da se nosi

srcem da se brani

životom da se posvjedoči

ako to usud traži

Ime mi je Bosna i Hercegovina,

godinama ga ispisujem sobom po sebi

po bijelim nišanima, kamenu stećku

Nad humkama mojih najodanijih sinova

Mijenjali su bajrake, vojske i bojeve

Nikad majku, zemlju svoju

i ime njeno

***

Pišem da ne zaboravim

Pjevam da nadu ne izgubim

O Bosni i Hercegovini

O zemlji, o istini

Zemlja se jedna ima

Zemlja se jedna voli

Kroz nju se vole i žive

i Čupe i Gere i Hodže i Sulje

i pisci i pjesnici i stećci i nišani,

i mezari i grobovi i očevi i sinovi

I njeno jučer i danas i sutra

***

Zvali su ga Halile, sine, brate, mužu

A ja sam ga zvao oče

I danas s njim u šehidskom mezarju

kraj bašluka s ljiljanima

Besjedu o zemlji šutim

On šehid njen, ja sin njegov

A ona zajedno – zemlja naša

Zovem se priča – da me pričaš

zovem se pjesma – da me pjevaš

zovem se Bosna i Hercegovina

da me voliš!