BIBER (ZEJNILA) MUJO
1967. – 1992.
Šehid, Biber Mujo rođen je 02.09.1968. godine u Kašićima.
Rat ga je zatekao ka studenta Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu.
U oružani otpor agresoru uključio se još kao student u Sarajevu.
Početkom agresije vratio se u Kašiće (Glavatičevo) i bio jedan od organizatora otpora u svom mjestu.
U ljeto 1992.godine, napušta rodne Kašiće i priključuje se Muderisovoj jedinici.
Vrlo brzo slijedila je pokušaj deblokade glavnog grada Bosne i Hercegovine u kojem je učestovala i Muderisova jedinica.
Prema zvaničnim dokumentima jedinice, 08.septembra 1992.godine u bici na Butmiru, nakon čina nesvakidašnje hrabrosti i odlučnosti u borbi postigao je šehadet.
Dženaza je klanjana 09.septembra.1992.godine u Konicu, poslije podne namaza.
Mezar rahmetli Muje nalazi se u šehidskom mezarju kod Čaršijske džamije u Konjicu.
U trenutku šehadeta vršio je dužnost FM komandira voda.
I prije rata i u ratu bio je primjer muslimana. Pamtiću naša druženja u Sarajevu. Predavanja koja je zajedno s prijateljima organizovao u svojoj sobi u studentskom domu. Hrabrost i riješenost da se bori do zadnjeg daha za slobodu Bosne i Hercegovine i spas Bošnjaka.
Bio je vedar sunčan ljenti dan kad sam posljednji dunjalučki put gledao njegovo lice i stegao njegovu ruku. Najbolje je da se priključimo Muderisovoj jedinici. To je mjesto za nas, rekao je i već narednog dana to i učinio. Nisam ga poslije tog selamljenja imao više priliku vidjet.
Ostaje sreća u grudima i čast da sam ga poznavao, čast da je dijelio neko vrijeme svojih dunjalučkih dana i u razgovoru sa mnom. Ti trenuci se darovi Uzvišenog i zahvaljujem mu na njima.
Ratne ramazane provodio sam kao imam u Glavičinama gdje živi i Mujin otac Zejnil.
Ne znam jesam li mu ikad rekao koliko mi je značio onaj dan kad mi je dozvolio da s Mujinom puškom odem na liniju. U Zejnilovoj čvrstoći i imanom postojanoj odlučnosti otkrivao sam i Mujinu snagu kao što sam pojio i čežnju za rahmetli babom koji je nemalo iza Muje postigao šehadet.
Doživljavao sam i dan danas doživljavam njegovu porodicu kao svoju. Počast šehadeta kojom nas je Allah počastio kroz šehadet naših najdražih briše sve linije i objedinjuje nas na stazi žudnje za Božijom blizinom u kojoj, nadam se, sa šehidskim titulama obitavaju naši voljeni šehidi.
Uspomenu na rahmetli Muju najdublje u svojim srcima noce njegovi najbliži: otac Zejnil (1939) , majka Zejna (1943), brat Senad (1972), sestre Samija i Sehija sa svojim porodicama.
(Zapisao: Esad Bajić)
